Pravo na hranu i njegove varijacije je ljudsko pravo koje štiti pravo ljudi da se dostojanstveno hrane, što podrazumijeva da je dovoljno hrane dostupno, da ljudi imaju sredstva da joj pristupe i da ona adekvatno zadovoljava prehrambene potrebe pojedinca. Pravo na hranu štiti pravo svih ljudskih bića da budu oslobođeni gladi, nesigurnosti hrane i pothranjenosti.
Pravo na hranu ne podrazumijeva da vlade imaju obavezu da dijele besplatnu hranu svima koji to žele, niti da imaju pravo na hranu. Međutim, ako je ljudima uskraćen pristup hrani iz razloga koji su van njihove kontrole, na primjer, zato što su u pritvoru, u vrijeme rata ili nakon prirodnih katastrofa, pravo zahtijeva od vlade da direktno obezbjeđuje hranu.
Pravo proizilazi iz Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima koji od aprila 2020. ima 170 država članica. Države koje potpišu sporazum saglasne su da preduzmu korake do maksimuma svojih raspoloživih resursa kako bi postepeno postigle punu realizaciju prava na adekvatnu hranu, kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou. U ukupno 106 zemalja, pravo na hranu je primjenjivo ili putem ustavnih rješenja različitih oblika ili putem direktne primjene u zakonu različitih međunarodnih ugovora u kojima je zaštićeno pravo na hranu.
Na Svjetskom samitu o hrani 1996. godine, vlade su ponovo potvrdile pravo na hranu i obavezale se da će prepoloviti broj gladnih i neuhranjenih sa 840 na 420 miliona do 2015. Međutim, broj se povećao posljednjih godina, dostigavši neslavni rekord u 2009. više od 1 milijarde pothranjenih ljudi širom svijeta. Nadalje, broj onih koji pate od skrivene gladi – nedostatka mikronutrijenata koji mogu uzrokovati usporavanje tjelesnog i intelektualnog rasta kod djece – iznosi preko 2 milijarde ljudi širom svijeta.
Dok su prema međunarodnom pravu države dužne da poštuju, štite i ispunjavaju pravo na hranu, praktične poteškoće u postizanju ovog ljudskog prava pokazuju preovlađujuća nesigurnost hrane širom svijeta i tekući sporovi u zemljama poput Indije. Na kontinentima sa najvećim problemima vezanim za hranu – Africi, Aziji i Južnoj Americi – ne samo da postoji nedostatak hrane i nedostatak infrastrukture, već i nedovoljna distribucija i neadekvatan pristup hrani.
Inicijativa za mjerenje ljudskih prava mjeri pravo na hranu za zemlje širom svijeta, na osnovu njihovog nivoa prihoda.
